Dok je u 90-ima vladao trend snažnih kustoskih osobnosti koje su utjecajem na ostvarenje pojedinog umjetničkog rada i tematskim konceptima oblikovale umjetničku scenu, novo tisućljeće donosi promjenu – umjetnici postaju kustosi. Za razliku od mnogih primjera takve uspješne fuzije, spoj umjetnika, kustosa i kritičara u jednoj osobi nije se pokazao kao najbolje rješenje za ovogodišnji Venecijanski bijenale. Pedeset drugi Bijenale angažirao je za direktora i glavnog kustosa Roberta Storra s impresivnim institucionalnim životopisom koji ga pozicionira kao poveznicu muzejskog i akademskog svijeta. Od 1990. do 2002. godine Storr je bio kustos a potom i viši kustos slikarstva i skulpture u MoMA-i, a sada je dekan na prestižnoj Yale School of Art u New Havenu u državi Connecticut. Storr je i kustos-savjetnik za modernu i suvremenu umjetnost pri Philadelphia Museum of Art. Aktivan kao slikar, izlagao je u New Yorku a radovi mu se nalaze i u zbirci MoMA-e. 

Kao prvi Amerikanac koji je dobio povjerenje da napravi glavnu izložbu najstarije mainstream međunarodne manifestacije vizualnih umjetnosti koja je započela 1895. godine, Storr je svoj koncept objedinio nazivom Misli osjetilima, osjećaj razumom.w Umjetnost u sadašnjem vremenu. Iako se naziv doima senzibilnim i dubokoumnim, on je pretenciozan i prikriva manjak suvislog konceptualnog okvira izložbe. Koncepcija je preopćenita i tendira patetici, a temelji se na zahtjevu da se sagledavanju umjetnosti pristupi cjelovitim bićem, svime onime što ono posjeduje – emocije, razum, znanje, ali također, u antikonzumerističkom duhu naglašava potrebu da se izbjegne brzo i površno razgledavanje. Umjetnost može barem na trenutak objediniti dualizam svojstven zapadnjačkom svjetonazoru kao vječito stvaranje suprotstavljenih polova i pogrešnih hijerarhija poput primjerice duha/tijela, misli/osjećaja, kritičnosti/intuicije, kaže Storr. Sladunjava holistička utopija, koja se doima poput neke loše romantične drame ili čak komedije.